« Nada | Main | Bol koji ostaje zauvek »
Odakle dolaze, ti spori koraci tuge,
odani saputnici bola,
neverni srodnici samoće.
Bili su negde iza snova,
i čekali pogodan trenutak,
da omađijaju sklad,
što lomi se pod teretom,
što topi se u suzama,
stapa se sa mojim molitvama.
Produžite dalje, Vi zloslutni trenutci,
nađite neku drugu, tuđu sreću,
mojoj ste dosadili,
moju ste već utopili;
Ili ne, idite negde još dalje,
gde nećete imati hranu,
kojom nadahnjujete jad,
nek vas nosi moja reka reči...
Idite, umrite.
| « | Novembar 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||